Došavši na taj brijeg ostadosmo zgroženi i ja i supruga. Prisutno je pravo pravcato nasilje nad prirodom. Klijeti više nema, a kvazi vikendice su svoje zidove protegnule tik uz rub vijugavog puta, tako da sam par puta jedva izbjegao nadobudne skorojeviće da mi ne razbiju auto. Za doživjeti stres! Te kvazi vikendice su jedne obojane u drečavo ljubičasto, druge u oker žuto, treće su nekakav testni primjerak umno bolesnih kvazi arhitekata, grozota. Kao da se susjedi natječu tko će izgraditi veću grozotu. Da se naši djedovi sada dignu iz groba i to vide srce bi im odmah stalo…
Ne želim Vas maltretirati, ali sam poslije viđenog jako sretan što još uvijek mogu gledati ovakvo očuvano prirodno okruženje, na našem brijegu. Imamo ispred nas i osrednje veliku staru šumu...
Daj Bože da se tako održi što duže…
Ovo je ta naša divljina, koja meni izgleda tako lijepo i odmara me...


