Umjetna inteligencija
Ideja koja potječe još od starih Grka
Umjetna inteligencija (engl. artificial
intelligence) je disciplina koja se
bavi oblikovanjem inteligentnih sustava koji
implementiraju ona svojstva ljudskog ponašanja
koja se smatraju inteligentnim. Područja
koja se bave istraživanjem umjetne inteligencije
su računalstvo, filozofija, matematika,
ekonomija, psihologija i lingvistika. Umjetnu
inteligenciju možemo podijeliti na slabu i
jaku. Zagovornici slabe umjetne inteligencije
razvijaju takve inteligentne sustave kojima
se dodaju samo određena svojstva ljudskog
ponašanja, dok zagovornici jake umjetne inteligenicije
smatraju da je moguće stvoriti sustav
koji će u potpunosti moći replicirati sva
svojstva ljudskog ponašanja koja se smatraju
inteligentnim.
Rani početci
Koncept inteligentnih strojeva može se u
tragovima pronaći već u grčkoj mitologiji.
U srednjemu vijeku pojavljuju se primitivni
strojevi koji oponašaju ljudski govor. Njiho
vi idejni začetnici bili su filozofi Roger Bacon
i Albert Magnus. U 18. stoljeću pojavljuju se
strojevi za igranje šaha pod nazivom Turk.
Ispostavilo se da se u unutrašnjosti takvog
stroja skrivao mali čovjek te da se cijeli koncept
zapravo zasnivao na mehaničkoj iluziji.
U 19. stoljeću Charles Babbage i Ada Byron
kreiraju analitički stroj koji se smatra pretečom
današnjih računala. U istome je stoljeću
objavljena priča Frankenstein: ili moderni
Prometej autorice Mary Shelley, koja opisuje
pokušaj znanstvenika Victora Frankensteina
da stvori umjetni život.
Prva polovica 20. stoljeća: veći pomaci
Matematičar i kriptoanalitičar Alan Mathison
Turing obilježio je prvu polovicu 20. stoljeća i
doprinio razvoju područja umjetne inteligencije
postavljenjem teorije poznate kao Turingov
test. Turingov test koncipiran je kao igra
u kojoj se provjerava teza mogu li računala
misliti. U igru su uključena tri sudionika: ispitanik
A (čovjek), ispitanik B (računalo) te
ispitivač (čovjek). Uloga je ispitivača, koji se
nalazi u odvojenoj prostoriji od ispitanika, da
na temelju primljenih odgovora na pitanja
koja je postavio procijeni je li ispitanik čovjek
ili računalo. Ako računalo uspije zavarati ispitivača,
može se tvrditi da je stroj inteligentan.
Do danas ni jedan stroj nije prošao Turingov
1956. godine američki je znanstvenik John
McCarthy prvi put upotrijebio naziv "umjetna
inteligencija" na konferenciji u Dartmouthu,
koja je ujedno bila i prva konferencija posvećena
ovomu području. Dvije godine nakon
toga kreirao je prvi programski jezik LISP,
namijenjen u prvome redu izradbi inteligentnih
sustava.
Allen Newell, J. C. Shaw i Herbert Simon
1956. godine kreirali su prvi računalni program
Logic Theorist (LT) koji ima svojstva
inteligentih sustava. Glavni zadatak toga programa
bilo je dokazivanje teorema postavljenih
u radu Principia Mathematica. Program
je uspio dokazati 38 teorema. Godinu dana
nakon toga kreirali su program GPS (engl.
General Problem Solver), koji predstavlja
prvi program koji replicira ljudski način razmišljanja
1960-te: dijaloški sustavi
Joseph Weizenbaum autor je prvog dijaloškog
sustava (engl. dialogue system) poznatog
pod nazivom ELIZA, koji nastaje 1967.
godine. ELIZA predstavlja simulaciju Rogerovog
psihoterapeuta koji postavlja pitanja i
pokazuje empatiju s pomoću kratkih iskaza,
a zapravo ne daje savjete. Interakcija između
dijaloškog sustava i čovjeka odvija se na sljedeći
način: 1.) čovjek upisuje pitanje upućeno
dijaloškom sustavu, 2.) dijaloški sustav odgovara
na pitanje uporabom metode prepoznavanja
uzoraka i odabira fraze spremeljene u
njegovu bazu znanja.
1970-te i 1980-te: ekspertni sustavi i komercijalizacija
1970-ih godina kao područja umjetne inteligencije
razvijaju se stručni ili ekspertni sustavi
(engl. expert system). Glavne osobine tih
sustava su da rješavaju jednostavne probleme
jednako dobro kao i ljudi koji su stručnjaci
u određenome području. Ekspertni sustavi
sastoje se od baze znanja (činjenica i pravila),
mehanizma za zaključivanje te korisničkog
sučelja koje služi za komunikaciju između
čovjeka i stroja. Svoju primjenu pronašli su
u matematici, pravu, vojnim i medicinskim
znanostima te bankarstvu. Prvi ekspertni sustav
bio je MYCIN (1976.), a primjena mu je
bila vezana uz područje medicinske dijagnostike
i terapeutike. 1980-ih započinje razdoblje
globalizacije, industrijalizacije i komercijalizacije
područja umjetne inteligencije,
posebice na polju ekspertnih sustava.
1990-te: nagli razvoj
1990-ih zabilježen je napredak u područjima
umjetne inteligencije kao što su obradba i razumijevanje
prirodnog jezika (engl. natural
language processing), strojno učenje (engl.
machine learning) te robotika (engl. robotics).
Obradba prirodnog jezika područje je
umjetne inteligencije koje se bavi razvojem
sustava koji se koriste tehnikama za obradbu
jezika na svim njegovim razinama. Ona
obuhvaća razvoj: 1.) provjernika pravopisa,
gramatike i stila, 2.) sustava za pretraživanje
informacija (npr. tražilica Google), 3.) sustava
za sažimanje teksta (npr. Copernic), 4.) sustava
za strojno prevođenje (npr. servis Google
Translate) te 5.) dijaloških sustava (npr.
Alice).
Danas: gdje smo?
U današnje vrijeme nastaje, razvija se i proučava
velik broj sustava koji pokazuju određene
značajke ljudske inteligencije, kao što
su razumijevanje i obradba prirodnog jezika,
automatsko zaključivanje, učenje pa čak i
izražavanje osjećaja. Oni su i danas predmet
istraživanja velikog broja područja kao što su
računalna znanost, neurolingvistika, lingvistika,
psihologija, filozofija i informacijske
znanosti. Iako je zabilježen velik napredak u
razvoju inteligetnih sustava od samih početaka
do danas, ni jedan stroj još uvijek nije
u mogućnosti replicirati sva svojstva ljudske
inteligencije. Pitanje je hoće li to ikada biti
moguće.
Marija Matešić
www.informatologija.net
